KakanjLive | Četvrtak, 23.11.2017. godine

U Etno selu strah od zaborava

01.08.2017. - Strah od zaborava bosanske tradicije u Etno selu Kakanjskih dana izražavaju Mujo Bundić i njegova supruga

SAM_1307

U neposrednoj blizini zgrade Pošte, na ovogodišnjim Kakanjskim danima pored izložbe slika, poljoprivrednih proizvoda postavljeno je i etno selo. U njemu pored prodajnih izložbi biće organizovane brojne panel diskusije i radionice. Na gradskoj livadi zatekli smo Muju Bundić i njegovu suprugu Nađu iz Hausovića, sa starim tradicionalnim predmetima smještenih u jednoj bosanskoj sobi i oko nje.

Mujo Bundić na pitanje da li vam ova manifestacija pomaže da lakše predstavite vaše proizvode kupcima odgovara:
-Što se tiče manifestacija, ja ovo godinama izlažem. Godinama. Nije ovo prvi put. Mislim da ima jedno sedamnaest, osamnaest godina kako sa ovim deveram, radim izlažem, idem po sajmovima.

Kaže već je trebao biti u Goraždu na sajmu, međutim odložio put u Podrinje isključivo zbog Kakanjskih dana. Kako dajte do znanja važnost o postojanju vaših proizvoda na ovim manifestacijama?
- Što se tiče tradicionalne nošnje i ovoga čime se bavimo, mogu vam reći da mi debelo patimo od zaborava, isključivo mi kao narod. Mi smo ovo sve odbacili. Teško je da narod vratimo na ovo. Stvarno jeste teško. Tradicija se zaboravlja, a narod bez korijena je mrtav narod. Meni kupci nisu interesantni, koliko želja da ovo predstavim, izlažem. Ja sam predložio sećiju da se postavi ovdje. Bez nje ne bi ništa bilo. Ne mogu da vjerujem da smo došli dotle da odbacujemo sve što valja, a ono što ne valja da prihvaćamo. Prihvaćamo druge kulture koje nam uopšte nisu potrebne. Sve smo odbacili. Jastučići salvete, i svi ostali predmeti su iz sehara, rađeni davno, prije 150 godina, to mi sada izlažemo da se ne zaboravlja. Kad mi pomremo, trebamo ostaviti našoj djeci da za ovo znaju.

SAM_1311

Dijelimo mišljenje sa Mujom jer ako se zaborave tradicionalna odjeća, obuća, zaboravljeni smo i mi. Ako ovo ne postoji, i nećemo znati ko smo i odakle smo. Tako govori i Mujina supruga:
- Naša tradicija, naša kultura, stara bosanska, na ovome smo odgojeni. Treba je sačuvati, treba da generacije što stižu znaju kako smo postojali i živjeli.

Dovršavaju radove  zaboravljene i ostavljene u seharama

Da li Vi vezete?
- Vezem. Dovršavamo ono što nije dovršeno. Sada se to ne isplati toliko raditi. Konci nisu kvalitetni kao ranije. Ako sada radimo nešto novim koncima, kada operemo ono poplavi. Nema kvaliteta danas. Dok kod ovih predmeta, boje su rađene prije 50 godina i još uvijek su iste, nisu pobojile i prilikom otkuhavanja.

Da li je ovo samo za izložbu ili se sve prodaje?
- Sve se prodaje, ko god šta želi.

SAM_1367

Kako se kreću cijene naprimjer vezenog jastuka?
- Sve zavisi. S vunom su skuplji, a bez vune sa spužvom ili nečim drugim su jeftiniji. Sa svilom, vuna, navlakama, 30 do 50 maraka. Sve zavisi od veličine jastuka. Imaju manji jastuci od deset do 25 maraka. Sve zavisi od mostre. Imamo vezene haljine, heklane, sve ručni rad. Haljine su od veza i lana, tunike od lana. Imamo predmete za čitavu bosansku sobu, narodno bosanski vez.

Mujo i njegova supruga kažu da ovo treba održavati i što više izlagati, jer se boje da ne padne u zaborav i smatraju da se ovo dužni ostaviti unucuima.

Šta Vi sad trenutno radite na ovim tradicionalnim predmetima?
- Meni je sedamdeset godina, ja ne mogu ništa novo da pravim osim da dovršim ono što nije urađeno do kraja. Ako imamo beza u komadu i lana, nešto što su žene ostavile u sehari, pa su šile, košulje, tunike njih nisu dovršile, mi to radimo, dovršimo ako nije izvezeno do kraja ili popravimo.

Na ovaj način se dolazi do predmeta starih po 50 i 150 godina. Imaju jedan zlatovez od prije 200 godina i ne vjeruju da se više igdje može naći. Smatraju da za ovakav hobi ili ozbiljan rad treba imati više poticaja. Imaju pune sehare, ali nemaju gdje izlagati i tvrde da su sve unikati stari i do 150 godina. Velkika su im podrška kćerke. Imaju svoje sehare.

Nas je stid i fesa i čakšira i opanaka

Bundići kažu da se naš čovjek stidi i fesa i čakšira i opanaka. Međutim oni se ne stide, mada ima i podsmjeha među posjetiocima na bilo kojem sajmu ili sličnoj manifestaciji. Ističu kako su stranci više zainteresirani od domaćih ljudi za ovakve proizvode. Imali su slučajeve kada stranci koriste originalne nazive za predmete koje žele otkupiti. Uočili su da se na Baščaršiji u Sarajevuj mogu kupiti suveniri koji dolaze iz Kine i Turske i da nemaju veze sa našom tradicijom.

SAM_1305

Šta mislite da li će se ova tradicija vratiti ili zaboraviti, pitamo Muju?
- Nisam siguran, mislim da će ipak ostati nešto, u narodu, da se korijenje ne može lako išupati.

Da li mislite da se mladi ne osjećaju kao dio ovoga, imali divljenja prema djedovskoj tradiciji?
- Ne dive se, svjedok sam da se mnogi gnušaju kada ovo vide.Kada mene vide obučenog u tradicionalanu nošnju, okreću glavu od mene.

Koga krivite za to?
- Odgoj! To treba ipak prenositi s koljena na koljeno.

Bratislava Terzić/KakanjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u