KakanjLive | Petak, 24.11.2017. godine

Održana kakanjska premijera Bosanskog Hofenhajma

04.04.2017. - U velikoj sali Doma kulture, dugo najavljivani i još duže očekivani dokumentarni film Jasenka Korjenića „Bosanski Hoffenheim“ imao je lokalnu, kakanjsku, premijeru

filmjasenko

Autor filma Jasenko Korjenić se obraća prisutnima

Život piše najbolje scenarije.

Upravo je život, odnosno, upravo su ljudi i događaji, vezani za FK Mladost u posljednjih pet godina ispisali scenarij za dokumentarni film „Bosanski Hoffenheim“.
Muzički lajtmotiv ovog filma je pjesma Nade Mamule: „U srcu mome samo živiš ti“. Pri tome je potpuno jasno da je riječ o ljubavi koja se osjeća prema voljenom Klubu, u ovom slučaju prema Fudbalskom klubu Mladost (DK).

Ista pjesma kaže „U životu sve se mijenja, život brzo prolazi“. Promjene koje je u život ovog Kluba, jednog dana odlučio unijeti i realizovati Mensur Mušija kičma su ove filmske priče. Međutim, ona nikada ne bi nastala da nije bilo talenta i osjećaja za „ono nešto“ što nose ljudi od zanata i to po rođenju, kao što je Jasenko Korjenić.

filmjasenkomama

Autor filma u rukama drži poklon navijača-Crvene legije

Biti na pravom mjestu u pravo vrijeme i zabilježiti najvažnije detalje je osjećaj koji imaju posebni ljudi. Da nije bilo tog osjećaja i videosnimaka Jasenka Korjenića napravljenih na onoj historijskoj utakmici kada je Haris Dilaver pogodio za ulazak Mladosti u Premijer ligu, ko zna da li bi ovaj film ikada nastao. Uhvatio je Jasenko ono što je trebalo, ono od čega će se razvijati scenario za film, koji danas ali i u svakom budućem vremenu „koje brzo prolazi“, ostaje svjedok na jednog čovjeka i ljude koji su se u svakom pogledu identificirali sa svojim Dobojem i svojim Klubom.

filmmusija

Sala Doma kulture tokom projekcije filma

Treba reći da je ovo film o Mensuru Mušiji. Potpuno zasluženo. Ovog zaljubljenika u fudbal, kroz film koji je večeras vidjelo više od 400 ljudi, upoznali smo potpunije, bolje, jer je otvorio dušu. Uvjerio je gledaoca u iskren nijet, u poštenu namjeru, pokazao drugu stranu svoga karaktera, ljubav prema najsporednojoj stvari na svijetu, kao sredstvu da se ljudi vole, poštuju, uvažavaju kroz čarobnu igračku – fudbalsku loptu. I kada govori, u filmu, o Realu i Barceloni, o navijačima koji se druže i uživaju u različitim klupskim bojama, kao da je govorio o crvenoj i zelenocrnoj boji kakanjskih klubova i nekoj dalekoj ili bliskoj stvarnosti, ili o nečemu što je moglo i trebalo biti. To otvaranje duše, uspio je opet svojim talentom razotkriti Jasenko Korjenić.Uspio je pokazati Mensura Mušiju kao uspješnog poslovnog čovjeka, menadžera koji nije namrgođeni tip iz svijeta tajkuna, nego čovjek sentimenta, duše, empatije, i to se nedvosmisleno nosi, poslije ove projekcije, kao slika čovjeka kojeg potpuno drugačije doživljavamo prilikom susreta u kojima uvijek žuri i nema vremena...

Tek poslije priče o Mensuru Mušiji ovo je film o Klubu, o Doboju, o Crvenoj legiji, o Harisu Dilaveru, o Tvornici cementa, u kojoj s pravom kažu da je Mladost njihovo dijete. To je film o „Divu iz predgrađa“ ili o „Bosnaskom Hofenhajmu“ krilatici koja je poslužile za naziv filma, a koju je u medijski svijet lansirao čovjek, koji bez obzira na pozne životne godine ne može bez nogometa i pisanja o njemu - Mato Komšo. Nazivajući ovaj Klub Bosnaskim Hofenhajmom, nije ni slutio da će to nekada biti ime dokumentarnog filma, koji je zahvaljujući lucidnosti, kreativnosti i talentu njegovog autora doživio produkciju prestižne regionalne televizije Al Jazeera Balkans.

filmbisiklo

Biciklo koje vozi Veko, sekretar Kluba, detalj koji je bitno  autorsko zapažanje prenesno u film

Film o Bosanskom Hofenhajmu, različito se doživaljava i na različite načine promišlja poslije kakanjske u odnosu na sarajevsku premijeru. U Sarajevu ili sutra u Beogradu nikada neće biti postavljena neka od pitanja, koje su poslije premijere u Kaknju postavili ljudi koji poznaju lokalne prilike i ljude koji su vezani za FK Mladost, Doboj, Crvenu legiju, Kakanj... Svako od nas nešto bi drugačije uradio i nekog bi drugoga uvrstio u priču koju smo sa znatiželjom i uz užarene dlanove od pljeskanja odgledali. Na kraju, to je priča sa autorskim pečatom i treba nam biti drago što Jasenko Korjenić, nikada, i pored svega što ga je pratilo nije odustao.

A.Zekić/KakanjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u