KakanjLive | Ponedjeljak, 20.11.2017. godine

Odigrana prva rediteljska predstava Mirze Bajramovića

04.11.2016. - DNK, naziv je predstave koja je prva rediteljska Mirze Bajramovića i 40 premijera Dramskog studija JU KSC Kakanj

Glumac Mirza Bajramović, rediteljski, vodio je za kakanjske pozorišne prilike i inače za pozorišta zasnovna na volonterskoj osnovi, brojan ansambl sastavljen od šesnaestoročlanog scenskog tima, plus tehničare: majstore tona, svjetla, scene i napravio, zajedno sa ovom brojnom ekipom četrdesetu premijeru Dramskog studija JU KSC Kakanj.

Nije slučajno ovim zapažanjem počela priča o večerašnjoj premijeri pozorišne predstave DNK. U prvom planu su brojke. Četrdeseta premijera producentski je realizovana angažmanom direktora KSC Kakanj Aldina Šljive. A prva u ovom nizu istim angažmanom danas penzionisanog direktora Izeta Fejzovića. Taj čovjek je i večeras, kao i svaku od prethodnih 39 premijera odgledao sa posebnom emocijom. Ova dva čovjeka su temelj i kontinuitet Dramskog studija. Zato aferim na ovoj 40 premijeri.

Aferim i za Mirzu Bajramovića, jer je radio sa brojnom ekipom, koja je svoja glumačka umjeća gradila kroz Škoklu glume Miroljuba Mijatovića. Bravo za Bajramovića jer je ova scena u Domu kulture dio njegovog djetinjstva i dio njegove akademske glumačke izgrađenosti. Od večeras ona je dio i njegovog rediteljskog iskoraka, neraskidivi dio njegovog života i životnog opredjeljenja. Ne znamo koliko je Mirza od ovih 40, odigrao svojih glumačkih premijera, od dječačkih do akademskih, ali ova redateljska, neće tako brzo biti zaboravljena.

Aferim za muzičare. Kakanjski je to rukopis. Muzički studio i Leka. Rokenrol uživo.Red glume. Red muzike. Ukusna kora, pa još ukusnija krema. Pa onda opet. Red muzike, red glume. Publika je, “progutala” predstavu poput sočne i slatke torte. Skladno ukoponovano. Precizno izvedeno. Zanimljivo, i neuobičajeno za pozorište, akteri predstave su mikrofonski bili ozvučeni i opet nije bilo greške.

Aferim i glumcima.Nisu mogli izdržati i sakriti od publike zadovoljstvo odigranom predstavom, a poslije naklona i dugo, dugo, dugotrajnog aplauza, koji je opet bio takav iz dva razloga. Prvo što su to scenski sudionici zaslužili. Drugo je stvar rediteljske vještine i glumačke izvedbe. Jednostavno na kraju i nije moglo bez aplaudiranja. Dobro smišljeno i dobro izvedeno. Mlada i talentovana glumačka ekipa, od zadovoljstva i sreće nije mogla izdržati, povući se potpuno iza scene i onda vriskom dati oduška za dominaciju na sceni i probijanje četvrtog zida - a skoro da scena propade jer se na jedvite jade pojavio traženi upaljač iz publike. Baš me zanima da li su glumci imali varijantu - a šta ako se ne pojavi upaljač?

Glumci su igrali likove imenovane svojim vlastitim imenima: Ines, Emin, Ena, Saša, Ajla, Hana, Amer, Elma, Armin, Edna, Mia i Merjem. Ostaje pitanje, da li su glumili, ako su igrali likove vlastitim imenima? Postigli su igru u kojoj se ne primjećuje gluma. Ne toliko savršeno, ali za njihove godine i njihovo iskustvo - odlično.

A šta je suština predstave? Šta je večeras odigrano na velikoj sceni Doma kulture? Zašto se predstva zove DNK? O tome neću da pišem. Koga interesuje neka gleda prvu reprizu i naredna izvođenja. Isplati se.

Scenografija sa lišćem. Ne znam za druge, ali miris jeseni, miris suhog lišća osjetio se u redu gdje sam sjedio. I to je ugođaj, koji je donijela 40. premijera Dramskog studija i prva rediteljska predstava Mirze Bajramovića. I zato još jedan aferim.

Adib Zekić/KakanjLive

Nazad na naslovnicu Objavite na Facebook-u